-    Sezonu smo završile kako je klub i očekivao od nas i trenera. Osigurali smo ostanak u ligi. Nakon Nove godine i stanke nemamo niti jedan poraz, što nam je iz utakmice u utakmicu davalo sve više samopouzdanja, pa smo tako utakmicu u Dubrovniku, koja nam je bila zadnja u ovoj sezoni, odigrale na vrlo visokom nivou. Trener je odradio odličnu taktičku pripremu, koju smo mi uspjele slijediti i tako ostale na prvom mjestu u 4. skupini drugog dijela natjecanja, priča mlada brodska odbojkašica koja je ovu sezonu s još par suigračica odradila u obližnjoj Novogradiški i tamošnjem A2 ligašu. Nesumnjivo, bile su veliko pojačanje, ali i moralna podrška cijeloj ekipi. Najiskusnija među njima jeKristina Mijić. Ova profesorica kineziologije komentira za sport-danas.com proteklu sezonu i planove kako se održati u formi do iduće natjecateljske sezone.
-    Ovu sezonu smo osigurali ostanak i svi skupa, igračice zajedno s trenerom i upravom, vidjeli da se možemo nositi s klubovima u ovom rangu. Tako su ambicije za iduću sezonu malo porasle. Svaki sportaš i trener uvijek teži nečemu većem, pa tako i moja ekipa, trener i uprava. Naravno da se ne teži nekim „bolesnim“ nedostižnim ciljevima jer smo svi svjesni svojih prednosti i nedostataka. Ekipa je odlično posložena, odlično se slažemo, trener je vrhunski stručnjak i uz to imamo upravu koja se brine o nama i pomaže u svakom pogledu, pa čak i kad netko od cura ima i privatnih problema. Klub je obiteljski nastrojen što nas čini još bližima i više povezanima.
Po meni je pauza predugačka. Mislim da će se s time složiti i igrači i treneri. Pripremni period počinje u 8.mj, ovisno o ekipi malo prije ili malo kasnije, tako da smo bez ligaških utakmica gotovo 6 mjeseci. To je i veliki izazov za trenere i stručni kadar jer treba održati ekipu na okupu pošto se bliži i kraj školske i akademske godine, a većina igračica naše lige su studentice ili školarke. Za igrače je problem i motivacija kada znaju da je iduća službena utakmica tek krajem 9.mjeseca. Zbog toga treneri trebaju ukazivati na važnost i ovog perioda nakon sezone, te po mogućnosti organizirati poneki turnir ili prijateljsku utakmicu. Pozitivna stvar u tome je što treneri imaju puno vremena posvetiti se individualnoj tehnici, taktici i razvoju sposobnosti svojih igračica, što je odlična prilika za podizanje igračke kvalitete za iduću sezonu. Trebalo bi veliku pozornost posvetiti treninzima u kojima će biti zastupljena prevencija od ozljeda i treninzima kondicijske naravi. Naravno da se razina treniranosti snižava nakon završetka natjecateljskog perioda i odmor je jednako važan kao i trening, pa se igrači i igračice moraju odmoriti od treninga i same odbojke, ali to bi trebao biti aktivan odmor za vrijeme kojeg bi se bavili drugim sportovima. Po mogućnosti sportovima koji su svojim energetskim procesima a i drugim zahtjevima slični odbojci. To je recimo košarka, koja je prije svega sport s loptom, u igri ima puno promjena smjera, skokova, itd. Time će se održavati forma, a i mentalno se odmoriti od odbojke i na taj način se pripremiti za nove pobjede u novoj sezoni. Preduga pauza uz neaktivan odmor bez ikakvih aktivnosti, tj. sjedenje pred tv-om i sl., za sportaše nije preporučljiva jer prilikom ponovnog ulaska u trenažni proces može doći do onog najgoreg, ozljede. A najviše zbog toga što tijelo nije spremno za napore koje zahtijeva pripremni period. Prije nego igrač dođe na pripreme trebao bi malo poraditi na svojoj formi, tj. pripremiti organizam na napore koji slijede. Većina trenera svakom igraču napravi program koji bi trebao odraditi bar dva tjedna prije početka priprema, međutim ako se to ne dogodi, svaki igrač može sam odraditi pojedine aerobne aktivnosti kao što su trčanje (duge pruge), plivanje (više od 800m) i slične sportove koji zahtijevaju dugotrajnu izdržljivost. Na taj način ćemo organizam pripremiti za nadolazeće napore a i treneri se na pripremama mogu više posvetiti specifičnim vježbama, tj. aktivnostima visokog i maksimalnog intenziteta koji su zastupljeni u odbojci. Naravno da je tu i teretana, ali je nebi preporučila bez praćenja trenera, stručnjaka tj.kineziologa, koji će uputiti igrača što, kako i koliko raditi.

D.RUKOVANJSKI