Biti trener.Derbi u Splitu prvi protiv drugog.Cijeli tjedan živiš za tu utakmicu.Misliš to je derbi prvenstva ne treba ekipu psihološki pripremati dati će sve od sebe.Ginuti za svaku loptu.Obečavaju treneru dati ćemo sve od sebe.Polomiti se ako treba.Onda na samom početku govor tijela tako znakovit odmah se vidi strah,bez vjere u svoje sposobnosti,bez prijema,napada,bloka,servis se samo prebacuje da se ne pogriješi iako cijeli tjedan od njih tražiš jak servis,jak smeć po cijenu pogreške ali opet govor tijela i bljedilo lica ti govori ne ide.Biti trener znaći priznati sebi kako si jedini krivac za ovako slabu utakmicu.Na kraju duže su se zadržali u svlačionici prije utakmice nego na parketu.To je realnost trenera kojoj ekipa podbaci u najvažnijoj utakmici prvenstva.Ali ništa idemo dalje znajući da će ovakvih trenutaka biti još puno i ovakvih razočarajućih utakmica.Sada znam kako je Linu i rukometašima a oni su igrali europsko prvenstvo a ja drugu ligu.Ali vjerujte razočarenje je isto svakom treneru koji živi svoj sport, rekao je Tonči Carević na svom fb profilu nakon utakmice u Splitu.