- Jednog dana prije sada već 10 godina u osnovnoj školi bila je priredba, priča Lucija. Na toj priredbi nastupila je moja sada velika prijateljica i trenerica Nina Lončar. Moja oduševljenost tim sportom bila je ogromna. Nedugo nakon toga upisala sam se na ritmičku gimnastiku. Treninzi su bili užasno dosadni i naporni. Ubrzo sam se iskazala i postala dijelom natjecateljskog tima. U međuvremenu Nina Lončar, Nina Kulić i ja sudjelovale smo na SUPER TALENTU, ako se ne varam 2009. godine. To nam je bilo dodatno iskustvo uz natjecanja gotovo svakoga vikenda. Nina Lončar i ja svakim natjecanjem smo povećavale broj medalja koje danas krase naše sobe. Najdraže nam je bilo kada smo ekipno na državnome prvenstvu ostvarile 3. mjesto te i samim time kategorizaciju 5 kategorije. Ubrzo nakon toga na idućem državnom prvenstvu sam obnovila svoj status kategorizacije 3. mjestom u vijači. Nakon više od 50 natjecanja u kojima sam sudjelovala i 40-ak medalji, došlo je do kojekakvih komplikacija u našem tadašnjem klubu. Odluku o prestanku treniranja donijele smo u samo nekoliko minuta kada smo shvatile da za nas napretka više u tadašnjem klubu nema. Pokušale smo same trenirat, potom smo razmišljale o prebacivanju u jedan zagrebački klub ali nismo bile baš ustrajne u svojim odlukama. Nakon svog tog iskustva odlučile smo otići svaka svojim putem te se možda pronaći u nekom drugom sportu. Nina je probala s rukometom, a ja s odbojkom. Trajalo je to neki period ali ništa nas nije usrećivalo kao ritmička gimnastika. Tijekom prošlog ljeta na veliki nagovor prijatelja odlučila sam se prijaviti na izbor za Miss Hrvatske i postala sam prva pratilja Miss Hrvatske 2016.. Nina i ja smo prijateljice više od 10 godina. Jedna drugu smo neprekidno poticale u svim našim odlukama, a danas zajedno vodimo treninge ritmičke gimnastike u KRG Osijek i borimo se da djevojčice prožive to prekrasno iskustvo natjecanja, pojede i gubitka, prijateljstava i svega ostaloga, priča nam nakon treninga koji je održala u prekrasnoj dvorani Ugostiteljske škole u Osijeku

- Moja ljubav prema ritmičkoj gimnastici počela je kada sam imala samo 5 godina, priča godinu dana starija Nina Lončar. Sve je počelo kada sam s mamom otišla pogledati trening. Odmah mi se svidio ovaj sport i nedugo zatim krenula sam i ja na treninge.Svojim redovnim dolascima na treninge, upornošću,radom i trudom, stekla sam nova poznanstva i prijatelje unutar Hrvatske i izvan nje, postigla razne uspjehe, ostvarila dobre rezultate te imala priliku vidjeti druge države. Ritmička mi se gimnastika svidjela jer to nije samo sport, nego je i ples, a uz to su me privukli rekviziti i dresovi. Natjecala sam se u vježbama s obručem, vijačom, loptom, čunjevima i trakom, ali kao moj najdraži rekvizit moram izdvojiti traku, priča Nina Lončar, danas studentica, a koja ima iskustva i radom kao sportska animatorica u hotelima tijekom turističke sezone, a koja je s natjecanjima stala na prvoj seniorskoj sezoni a sada će zajedno s Lucijom probati nastaviti u radu s mladim gimnastičarkama u Osijeku

Lucija, Nina i Inga prije šest godina na jednom međunarodnom natjecanju. Njih dvije kao juniorke, a Inga mlađa kadetkinja