Moj prijatelj Boki bi to čušnuo. Naletim u sobu a oni puše. A i neka flaša na stolu. Nije ni sok, ni voda a ni coca cola. Ni ona cola zero. Votka. Opet mi se hoće napiti. I pogledam u pepeljaru. Onako kipi ona .ispada iz nje čikovi kao da smo u gostionici a kelnerica nije pet dana. Niti plaćaju članarinu. Niti plate vodstvo puta i one koji ih čuvaju. A strah me uvijek da će pasti s balkona neki od mulaca. I svih godina tako. Jedne godine dođem s njima na prvenstvo. Tek stigli, smjestio ih u hostel u Puli. A ono već izrigan pod u kupaonici. Ajde oni mogu igrati i dobiti medalju. Ima tri ekipe. Maknem se do plaže i vratim se a oni svi veseli. toči se vino. Kolega koji išao samnom ih vidio kako preskaču zid pijani noću. Bože moj. Kažem. Neću više nikada voditi dečke. A onda kažem pa popraviti će se i na godinu ih opet vodim Pa u Podstranu. Smješteni zajedno s curama. Uživaju. Ovoga ljeta opet. No, tim dečkima sada najveći rival na putu do stipendije upravol dvojica iz te ekipe pijanaca. I nšta od trećeg mjesta. Ovi su sada u tom drugom klubu drugi u Hrvatskoj, a ovi meni preostali četvrti. Ja od nikoga za njihovo čuvanje i trpljenje ni cugu ne dobijem. Bar jednu coca cola zero da mi ladnu kupe kada me vide. Da se barem malo oduže. Jedne godine na juniorskom ima četiri ekipe. dvije su moje. Dečki koji stanuju na drugom kraju Slavonije igraju mi u jednoj ekipi. i okupljanje u Đakovu a oni se ni ne jave. Jednostavno samo ne došđuć A kotizaciju moraš platiti. Platio debeli trener iz svoga džepa. Da sve njih nisam organizirao ne bi ni znali da postoji klupsko prvenstvo u odbojci na pijesku. Igrali bi idalje turnire za sok. Sjećam se. imao dvojicu ne tako davno. Jako dobri, perspektivni. Odlični. Za reprezentaciju .Plate im roditelji čak i pripreme na moru. I od njih se nagutao. Jedan se jednom kune da će ići dan ranije autom kako bi se odmorio za utakmicu da ne ide noću. i on na kraju uopće nije išao. Mamica ga nije pustila. A ti igraj bez najboljeg. A onda ni njegov lega ne ide. On noć pred puta javi da ga uho boli. Pa onda fali lova za kotizaciju. I opet debeli trener u svoj džep. Računaš da imaš šest igrača. Da je kotizacija 200 eura i da treba svaki od njih platiti bar 30 eura. Sada fali šesdeset. I tako cijelu godinu Umjesto šest njih imaš tri pa čak i dva koja ti plate kotizaciju. Prave se ludi. I onda opet se jave da bi išli idući puta. A ja naivac. Povedem. I sada se okreneš a oni igraju protiv tebe za drugi klub. A neki ni ne igraju.