-  Moram priznati da sa nastupom na državnom prvenstvu i nisam baš previše zadovljna. Zadnjih šest tjedana sam bila u punom pogonu i svaki vikend imala natjecanja, što veća, što manja i vjerojatno su umor, ali i želja da se pred domaćom publikom pokažem što bolje ostavili traga. I tako sam upravo dvije „stare“ vježbe koje mi odlično idu napravila lošije od onoga kako ih inače radim! S loptom i čunjevima, koji su potpuno nova vježba,  sam bila zadovoljna. Iako nisam odvježbala kako bih to mogla i kako sam htjela, plasman je odličan jer ja sam ove godine ulazna juniorka i to je super rezultat. Jako sam ponosna, pogotovo što sam uspjela pobijediti odlične djevojke u svojoj kategoriji. Sve čestitke Rei Strnad. Bila je stvarno izvrsna, priča Tena kojoj sada slijedi maleni odmor od natjecanja, te pripremanje novih elemenata i vježbi  kao priprema za odlazak na europsko juniorsko prvenstvo dogodine, za koje se nadamo da će se svojim radom, trudom i rezultatima izboriti!

Ove godine Čondor je imala zanimljivo natjecanje u Bukurušti.

-         -  Kao juniorka sam prvi put nastupila na Valentinovo na FIG-ovom natjecanju u Budimpešti i bilo je to lijepo i veliko iskustvo za mene, a onda je uslijedio poziv na još jedno veliko natjecanje! Kao juniorska reprezentativka u društvu Laure i Elene, te trenerice Jane Oplanić i sutkinje Mirjane Starčević Bosnar, išla sam u Rumunjsku u Bukurešt na Svjetski kup u sklopu kojeg se održao i Irina Deleanu Cup za juniorke na kojem sam i ja nastupila. Bilo je tamo izvrsnih i iskusnih juniorki. Iako je konkurencija bila da se smrznem, drago mi je da se nisam, već sam lijepo odvježbala svoje vježbe, iako uvijek se može bolje. Po prvi puta sam tamo doživjela vaganje rekvizita, sutkinje u više redova, uživo gledala treninge, ali i nastupe svojih idola Soldatovu, Kudriatsevu, Mamun, Staniutu. Jako mi se dopala Nazarenkova u obruču i voljela bih vježbati na njezinu glazbu.  A bilo mi je zanimljivo i na banketu! Do sada bi mi, male djevojčice, mijenjale poklončiće između sebe, a ovo je bio banket gdje su se sve ritmičarke sredile i obukle lijepe haljinice i bilo je onako „odraslo“.

 Tena se prisjeća i svojih početaka kada je na trening ritmičke gimnastike došla zajedno sa svojom prijateljicom, koja je trenirala još u vrtiću. Bilo je to kada je bila prvi razred osnovne škole, u jesen 2008. godine.

-         -  Od tada se nedam iz dvorane! Treniram šest dana u tjednu po tri sata dnevno, a pred važnija natjecanja izostajem iz škole i treniram više i do šest sati. Ponekad odradim i pripreme s bugarskim ili ruskim trenericama. Ali čak i kada nisam u dvorani, kada sam kod kuće, volim u svojoj malenoj sobi na opće veselje mojih susjeda, a živim na 6. katu smišljati nova majstorstva i vježbe.  Svakog jutra prije škole probudim se ranije i sjedim na špagama kako bih bila razgibana. Ljudi, odnosno moje prijateljice iz škole i treninga me često pitaju kako mi se to da i zašto to radim? Pa ja ritmičku gimnastiku jako volim i želim to raditi. Moji roditelji me jako podržavaju u mom sportu, posebice mama! Moja mama mi jako puno pomaže u svemu vezano uz ritmičku gimnastiku i proživljava sve uspone i padove zajedno sa mnom.

Jako sam zahvalna i svojoj trenerici Oksani Kijanica Begović s kojom sam od samog početka svog treniranja! Ona je tu kad sve ide kako treba, ali i kad sam umorna i ne da mi se, zna izvuči i tada najbolje iz mene! Daje mi veliku podršku i u dvorani i van nje, priča Čondor inače odlična učenica edmog razreda OŠ Gustav Krklec u Zagrebu gdje za sada uspješno uspijeva posložiti školske obaveze i uskladiti ih s treningom.

-        -  Nemam slobodnog vremena kao moje prijateljice, ali imam nešto drugo, a moram naglasiti i da me u školi također podržavaju u treniranju i napretku u sportu i toleriraju mi izostanke pred važna natjecanja, kaže na kraju naša sugovornica rođena 2002.godine čije uspjehe u ovom sportu tek očekujemo.