Ako netko pije svaki dan gajbu piva i to kaže svom liječniku. Da li će vam on reći da je to u redu? Neće. On će vam reći da to nije dobro a vi napravite svejedno po svom. Ili prestanete piti ili pijete i dalje. U svakom slučaju ne treba vam liječnik koji će vam reći da je u redu da popijete gajbu piva na dan. Ne treba vam svakako ni učitelj koji će vam reći da smijete prepisivati test a ne morate učiti. Vi ćete svakako pokušati prepisati. Ali učitelj vam mora reći da to ne smijete raditi pa čak i sankcionirati.

E sada da prebacimo na odbojku. Ako kažete treneru da idete na rođendan i da nećete doći na utakmicu da li očekujete da vam on kaže „Bravo“. Ako objavite treneru da nećete doći na trening cijeli tjedan jer imate puno za učiti da li očekujete da on kaže da se slaže s tom odlukom. Ako kažete da u vrijeme važne utakmice ne dolazite jer idete na put također ne možete očekivati veselje trenerovo. Vi svi normalno napravite kako hoćete jer ste amateri, rekreativci, nemate velike ambicije ili iz bilo kojeg drugog razloga ali kao i već spominjani doktor ne možete tražiti da se trener tome veseli.

Imamo primjerice djevojčicu koja od ljeta do prije mjesec dana na pet natjecanja bude izabrana za sudjelovanje na natjecanju. Jednom odbije sudjelovati jer tata smatra da neće moći jesti na vrijeme u vrijeme natjecanja. Slijedeći put jer ide na rođendan. Treći puta dođe i sudjeluje. I onda idući puta opet samo se bez riječi ne pojavi. Na peto natjecanje ona tvrdi da neće igrati jer ne zna odbojkaške izmjene i ne shvaća taktiku igre. A mama kaže da ona povraća. A tata kaže da neće gubiti vrijeme i voziti je subotu na prvenstvo u Gradski vrt i da se njemu ne da čekati ju. Što treba trener reći? Ne znam ni sam jer tako nešto ne očekuješ od igračice. No, smatram da je prvo svaki puta ostavila ekipu na cjedilu. Da nije dala sve od sebe da zajedno s prijateljicama ostvari sportski rezultat. Ali kada trener da do znanja i djetetu i roditeljima da mu se to ne sviđa dobije SMS poruku kojom ga se optužuje da je bezobrazan, da se ponaša ne sportski i još mnogo toga.

Što su roditelji očekivali da trener na sve te izostanke kaže „Bravo, samo tako i dalje“

U jednom klubu u Slavoniji gdje trenutno igra četiri naše igračice u prvom dijelu prvenstva igrale su dvije igračice. Jedna je bila stalno bolesna. Druga malo malo nije dolazila na treninge jer je slaba u školu. U tom klubu su im rekli svaka čast, ali nama trebaju igračice koje mogu igrati pa su im se zahvalili na suradnji i doveli druge dvije. Nema tu puno sentimentalnosti bez obzira na razlog zbog kojih ne igraju.

Ovaj tjedan. Jedan otac igračicu prve postave kazni ne treniranjem zbog slabih ocjena. Tko strada. Ekipa, trener, klub, suigračice.....

Javi djevojčica iz šestog razreda da ne može doći na trening cijeli tjedan jer ima mnogo za učiti. U redu je to za roditelje i igračicu. Ali smatrate li stvarno da trener treba to pozdraviti onda vam takav trener ne treba. Trener smatra da svako dijete može stići tri treninga tjedno i polaziti normalnu nastavu i izvršavati svoje školske obaveze.

Ne treba vam vjerujte trener koji će biti sretan što stalno imate razloge za izostanak s treninga, a posebice s natjecanja. U ovoj sezoni u ni jednom natjecanju nismo igrali u kompletnom sastavu. Nekada to budu objektivni, a nekada subjektivni razlozi. Ali ne možemo reći da rođendani, izostanak zbog posjeta prijetaljima budu razlozi kojima se trener treba veseliti. Primjetio sam da djeca ne mogu vjerovati da kada kažu da ne mogu nastupiti na natjecanju da treneru nije drago.

Ali mora biti jasno da ako netko ne trenira cijeli tjedan da sigurno ne može dati rezultat kao i da je bio na svakom treningu. Jasno mora biti da ako često izostajete s natjecanja da na onim slijedećim utakmicama ne možete biti dobri kao i da ste igrali dosadašnje utakmice. ali i da je netko možda dobrom igrom zauzeo vaše mjesto.

Primjerice ovaj tjedan za igračice 1b lige. Jedna igračica nije čitala raspored pa dođe na krivi trening. Druge dvije stalno dolaze s drugom skupinom na trening a ne s ovom kojom igraju jer je tako roditeljima lakše. Dvije igračice koje su inače rezerve, ali su u prvoj postavi kadetkinja i mlađih kadetkinja, od četiri treninga ne dođu na jedan. Razlozi nisu važni, ali ih nema na treningu. Jedna jednostavno petkom navečer nikada ne dolazi na trening koji je zadnji pred utakmicu. Jedna pak baš u vrijeme treninga zakazuje instrukcije. I onda dođe važna trening utakmica u subotu pred onu glavnu utakmicu u nedjelju. Jedna ima instrukcije. Jedna srednjoškolka mora s roditeljima u goste, a treća se prijavila za natjecanje iz prve pomoći. I kako krenemo na utakmicu. Prvi set nas ubiju 25:8. Onda, se sredimo pa oba naredna seta pariramo do 15:15 i dođemo do nekih 18 poena u setu. Upravo toliko i može ekipa koja neredovito trenira. Povremeno bljesne i to je to. Kolo ranije. Svaki od tri seta krenu s 10:0 za protivnika. Onda na kraju izgubimo s 25:15 svaki set. Dakle, nakon tih 10:0 stanemo na noge i ostatak svakog seta odigramo ravnopravno, dakle 15:15. Ali tako upravo i možemo očekivati od ekipe koja nije uigrana. To je ono. Razlozi za igračice i roditelji su OK. Porazi ih sve sekiraju i misle da bi one mogle bolje, ali ni sami nisu spremni osnovno uložiti u rezultat. Dolazak na trening. Razlozi sve kao što ste vidjeli za sve osim trenera su OK. I pristojno se oni svi treneru izvinu i smatraju da je to dovoljuno. Ali protivnik je taj od koga se treba tražiti oprost i njega zamoliti da bude uviđavan.

U ovoj sezoni odlučio je trener da igra sa svojim igračicama. Mladim. Prvi razlog je i taj što i je klupski cilj kao i trenerov stvaranje igračica. Drugi razlog je i taj što se ove godine budući da smo s četiri igračice pojačali ŽOK Vinkovce u prvoj ligi i oni ne mogu ispasti,a samim tim nitko ne može ispasti iz naše 1b lige. Mogli smo donijeti odluku i da igramo s našim studenticama. Ela Lazarević, Karla Krstić, Anja Kolarević, Dora Mink, Nika Perković, Laura Babić, Anja Matković, Ena Tubić, Eva Iharoš, Ena Mjertan, Bruna Vujčić... Ali upravo smo ovu godinu u 1b htjeli s ovim curama mlađim igrati. I Saru Đurišić smo prebacili u ŽOK Osijek i ŽOK Vinkovce kao i Ingu Rukovanjski. I Csillu smo prebacili u ŽOK Osijek jer ima šansu da se dokaže na državnom kadetskom prvenstvu, a Helenu Floreani smo ostavili u Velikoj Gorici da ne dolazi u Osijek zbog utakmica.  Jasno. Bez tih cura smo slabiji ali to smo računali i ulažemo u naše igračice i nadamo se dobroj idućoj sezoni u dvorani, ali i dobim igrama tih igračica na pijesku već ovo ljeto. Ali nismo računali da ipak naše igračice nisu u mogućnosti trenirati tri do četiri puta tjedno uz redovito školovanje, posjedovanje mobitela i ispunjavanja obiteljskih obaveza. Nekada kada se reklo da neka igračica zbog obiteljskih obaveza ne trenira bilo je riječ o porodu. A danas su drugačija vremena. Putovanja, druženja, ručkovi, posjeti..... No takva vremena. Ali ne možemo očekivati da protivnik to oprosti. Dakle, imamo četiri kola u 1b ligi, aktivni smo još u mlađe kadetskom prvenstvu a i u kadetskom smo još u igri za odlazak na državno prvenstvo u Zadar. Nema druge. Moramo nastaviti. Ali jedno mora biti jasno. Trener može primiti na to na znanje, ali on primi i na znanje da neće na utakmicama biti 100 posto. Svaka ekipa u našoj ligi ima svoj cilj. Neki igraju sa starijim igračicama, neki sa igračicama koje dovedu iz drugih klubova, neki igraju sa mlađima, i tako redom. Primjerice Čepin ima svoje razloge zašto na utakmicu protiv nas dođe s dvije igračice superligaškog iskustva. Ili Višnjevac svoje što koristi svoje najiskusnije igračice, kao što mi imamo svoje zašto ne koristimo naše studentice. Ili primjerice Linga imala je razlog kada je koristi starije igračice ili ne. Pa protiv nas je igrala i igračica stara 27 godina. Ali ja bi volio da u tim seniorskim ekipama imamo što više takvih starijih i iskusnijih igračica .Igranje protiv njih i poraz od njih je također dobra škola.

U Super ligi jedna igračica, naša je isto pjeskašica, u posljednje vrijeme stalno kasni pola sata na trening zbog obaveze koje ona smatra opravdanim. Ok, ali vidljivo je i na njezinoj igri, kao i igri cijele ekipe da ona nije više maksimalnog učinka. Da li može očekivati igračica da trener kaže da je to u redu. Nije to ni vojska ni zatvor. Igračica će napraviti svoje. A od trenera svakako mora očekivati da to ne odobrava kao što ne možemo očekivati od liječnika da odobrava što netko pretjeruje u konzumiranju alkohola.

Mlađe kadetkinje i mala odbojka. To je posebna priča. Želja kod svih je da igraju. Ali bi svi željeli da smatramo da se izostane s utakmice zbog rođendana, obiteljskih ručkova, ... U redu je to ali bilo bi lijepo da i roditelji i igračice koje se odrede za takav način bavljenja sportom prihvate da trener takvu igračicu onda može koristiti u mogućnostima koje ima, povremeno, na način koji ne najbolji za ekipu. I onda kao izvor informacija roditelji imaju samo svoje dijete. Normalno. Subjektivno. Ne misli da se možda njihovo dijete ne trudi, da bude zločesto na treningu, da ne pazi ni što se radi ni govori. Važno je samo da su vidjeli da iz nekoga razloga ne igra onoliko koliko ono misle da treba igrati.

No, imamo i sportaša koji su odlični na treningu. A na natjecanjima ne daju ni upola onoga što prikažu na treningu. A opet imamo nekih koji su na treningu slabiji, a na utakmicama bolji nego li na treningu. To je bilo oduvijek tako.

Nije ni kod svake igračice u ekipi isto. Ima onih koji su jako dobri, ima onih koji su prosječni, onih koji kucaja na vrata prve postave, onih koji su za sada rezerve ali ulaze ponekad u igru, a i onih koji su rezerve i za sada ne ulaze. Ima i onih koji su na nekim utakmicama rezerve, a na nekim nisu u sastavu. I imamo primjer da je primjerice igračica bila bolesna deset dana. Pa za očekivati da ona koja je najbolja u ekipi ne može dati maksimum na idućoj utakmici ali i dalje je bolja od ostalih. Neke pak oslabe ali su i dalje dovoljno dobre za postavu. Neke koje su na granici postave i klupe odlaze više na klupu, oni koji su pomalo ulazili manje ulaze, a oni koji su bili rezerve s malo ili nimalo odigranih pena tijekom utakmice ispadaju na neko vrijeme iz sastava. I to je tako. Morate očekivati da ako se spoji primjerice tjedan dana skijanja, pa deset dana bolesti, pa onda nekoliko dana izostanka iz drugih razloga da nakon tih 20 dana ne komuniciranja s loptom i ekipom treba vremena da se forma vrati. No, nažalost djeca su uvjerena da oni tada jednako vrijede u sportskoj formi kao i da su tih 20 dana trenirali.

Imamo primjerice dvije srednjoškolke koje su napravile pauzu cijelu jesen. Vratile se i normalno da to za sada nije to. Ili imamo djevojku koja je imala operaciju i tri mjeseca bila izvan stroja. I kod nje je zasigurno situacija takva da je slabija nego li da je bila zdrava i redovita na treninzima. Povreda zasigurno vraća nazad. Dvije naše osječke igračice, nekada i obje članice našeg kluba, su imale tešku povredu križnih ligamenata u koljenu. Izvan stroja su skoro devet mjeseci. Zasigurno nisu iste kao i prije, ili u najmanju ruku nije forma kakva bi bila da nije bilo povrede i operacije.

Ili posljednji primjer treće lige. U srijedu se njih nekoliko ne pojavi na treningu, u petak dođu, ali kažu ovu trening u subotu ne možemo doći, ali u nedjelju ćemo doći igrati. I onda im trener kaže. U redu. „ali ja u subotu isprobavam ekipu za nedjeljnu utakmicu, tako da nemojte doći ni u nedjelju.“ Opet idemo onim redoslijedom. Netko tko je najbolji u ekipi pada na ljestvici, a ako je netko rezerva s malom minutažom, onda ispada iz sastava. I to je u u sportu tako i nema druge.

I ponovno za istaći. Trener ne može reći da je u redu izostati s treninga ili utakmice. Primimo na znanje da je netko spriječen, ali on mora povući dalje konce i odigrati nekako utakmicu. Pa često i bez ovih koji su bili spriječeni doći bez obzira na razlog.