Za početak malo da vam dočaram neaktivnosti, ležanje i sjedenje. 8 sati bi djeca svakako trebala spavati, onda su 6 sati u školi, gdje uglavnom sjede, nakon škole ručak i učenje, to je još dva sata sjedenja. Došli smo do 16 sati dnevno da djeca sjede ili leže. Naravno, sad ide i sat vremena odmora uz mobitel i televiziju. Jako puno vremena djeca provode u sjedećem i ležećem, ispred televizije, položaju. Ovdje još dolaze i učenje stranih jezika, glazbene škole i tečaji... Sve više djece i sve raniji imaju probleme sa skoliozom, a to je posljedica manjka kretanja i jako puno sjedenja.

Igrališta su uglavnom prazna, ispred zgrada se više ne može, ako bi netko i eventualno htio, igrati od parkiranih automobila. I šta ostaje djeci gdje se mogu gibati, naravno treninzi. I sad je pitanje, koliko je treninga dovoljno a da nije previše?? Kako kaže japanski trener karate, ako jedeš svaki dan, i trenirati karate trebaš svaki dan Malo pretjerano ali čak i nije daleko od istine. Naravno, ne mislim da svaki dan treba imati trening ali svaki dan bi trebalo imati neku makar laganu aktivnost. A šta se tiče treninga, četiri puta tjedno je idealan broj . To ne znači da će djeca svaki dan sat i pol trenirati odbojku, nego će vježbati i druge sportove, igrati razne igrice i sve ostale aktivnosti za razvoj motoričkih sposobnosti. To je ono šta njima treba, kretanje u svim mogućim oblicima, savladavanje prepreka, a tek onda sport.

Ne volim se vraćati u prošlo stoljeće i biti jedan od onih, znaš šta smo mi, ali se uvijek sjetim riječi svog profesora tjelesnog i prvog trenera odbojke Pere Momčilovića, vi imate tri treninga odbojke tjedno, ali imate još 10 treninga svega ostalog vani na igralištu. Danas toga jednostavno nema!! Jedino dobro je šta danas ima sve više pasa, pa i djeca moraju šetati psa, šta je ipak aktivnost.

Sve je ovo teško uskladiti s obzirom na školu, učenje i sve moguće aktivnosti, ali ako ima vremena za šoping centar, ima i za trening.

I još jedna komponenta treninga, koju često zaboravljamo a jako je bitna, druženje i socijalizacija djece. Ja baš imam jako pozitivna iskustva i stvarno mi je drago vidjeti cure da se nakon turnira zagrle, bez obzira na ishod! nekidan su me baš time oduševile